Koje su uobičajene vrste izgradnje na našim prostorima te koje su njihove međusobne razlike? Saznajte odgovore obih i dodatnih pitanja!
U nastavku članka obraditi ćemo sljedeće teme:
Izgradnja na našim prostorima pretežito se izvodi pomoću metoda „klasične“ ili tzv. „mokre“ izgradnje. Glavna karakteristika ovog načina izgradnje je izvođenje nosive konstrukcije građevina pomoću materijala koji se povezuju mokrim procesima na samom gradilištu (izlijevanje betona, povezivanje opeke, izlijevanje estriha itd...). Glavni predstavnici klasične izgradnje su izgradnja građevina pomoću armiranog betona i izgradnja pomoću blokova od opeke ili betona. Oba navedena načina izgradnje predstavljaju metode prilikom čije izvedbe je potrebno obratiti pozornost na vrijeme potrebno za sušenje konstrukcije (sušenja korištenog betona ili morta za povezivanje blokova). Za ispunjenje ostalih zahtjeva građevine, kao što su toplinska izolacija i slično, potrebno je osigurati korištenje materijala koji se postavljaju na nosive elemente čime se povećavaju ukupni gabariti konstrukcije.
Okvirno trajanje izgradnje građevina (obiteljskih kuća) koristeći klasične sisteme izgradnje je 6-12 mjeseci.
Izgradnja građevina tj. njihove nosive konstrukcije pomoću armiranog betona tijekom zadnjih godina preuzima veći udio novogradnje u odnosu na izgradnju pomoću opeke.
Konstrukcija ovakvih građevina izvodi se izlijevanjem betona u prethodno postavljenu oplatu (prostorne okvire za zadržavanje tekućeg betona) s pripremljenom armaturom. Izgradanja pomoću armiranog betona omogućuje bržu izvedbu od izgradnje pomoću opeke, a korištenje armiranog betona za pojedine konstruktivne elemente omogućuje veću slobodu u smislu mogućih raspona konstrukcije od npr. drvene izgradnje.
Popis slojeva karakterističnog AB vanjskog zida (iznutra prema van):
unutarnja vapneno cementna žbuka | 2,00 cm |
AB nosiva konstrukcija (zid) | 20,00 cm |
polimercementno ljepilo | cca 0,20 cm |
TI ploče (EPS ili MW) | 15,00 cm |
polimercemento ljepilo armirano staklenom mrežicom | cca 0,50 cm |
završni sloj (npr. silikatno-silikonska žbuka) | cca 0,20 cm |
završni premaz (npr. silikonska boja) |
Izgradnja pomoću blokova od opeke ili betona predstavlja tradicionalniji model građenja. Za izvedbu nosive konstrukcije građevina od opeke koriste se blokovi od opeke zajedno s armirano-betonskim elementima konstrukcije kao što su npr. horizontalni i vertikalni serklaži (AB učvršćenja pojedinih pozicija građevine kod kuteva, odnosno. spojeva vanjskih zidova), nadvoji (AB „grede“ iznad otvora u nosivim zidovima) te međukatne konstrukcije (AB podne ploče). Uloga armirano betonskih elemenata konstrukcije je učvršćenje ziđa od opeke kako bi mogla podnijeti predviđena opterećenja koja djeluju na građevinu (težina građevine i njenih korisnika, opterećenja od udara vjetra, seizmička opterećenja itd...).
Razvojem tehnologije proizvodnje blokova osmišljeni su tzv. termoblokovi koji unutar svakog pojedinačnog bloka sadrže šupljine, čime se poboljšavaju toplinske karakteristike bloka u odnosu na npr. „tradicionalnu“ punu opeku (opeku normalnog formata) te AB konstrukciju. Moderni blokovi sadrže zasebne rubne blokove sa većom šupljinom za postavu armature te izvedbu vertikalnih serklaža na kutevima zidova, čime se smanjuje potreba za izvođenjem oplate te ubrzava izgradnja. Spomenute šupljine rezultiraju s manjim debljinama toplinske izolacije koja je potrebna za postizanje istih toplinskih karakteristika zida u odnosu na AB zid.
Popis slojeva karakterističnog vanjskog zida od opeke (iznutra prema van):
unutarnja vapneno cementna žbuka | 2,00 cm |
nosiva konstrukcija od opeke (zid) | 25,00 cm |
polimercementno ljepilo | cca 0,20 cm |
TI ploče (EPS ili MW) | 15,00 cm |
polimercemento ljepilo armirano staklenom mrežicom | cca 0,50 cm |
završni sloj (npr. silikatno-silikonska žbuka) | cca 0,20 cm |
završni premaz (npr. silikonska boja) |
Drvena izgradnja je oblik izgradnje koji tijekom zadnjih godina doživljava svoj novi povratak u građevinsku industriju jer je prepoznat kao ekološki najprihvatljiviji način izgradnje. Razvojem moderne tehnologije postepeno se premošćuju limiti drvene konstrukcije u smislu njenih izvedivih raspona te katnosti planirane građevine. Izgradnja drvenog kostura koji se „zatvara“ specificiranom oblogom predstavlja potencijal u odnosu na već spomenute tipove izgradnje u smislu korištenja prostora između nosivih elemenata (drveni stupovi i platice) za ispunu toplinsko izolacijskim materijalima tj. mineralnom vunom. Ispunjavanje međukatne konstrukcije minerlanom vunom kao i fizičko svojstvo drva koje je dobar toplinski izolator reducira debljinu dodatne vanjske toplinske izolacije koju je potrebno izvesti na građevini. Primjena ovog tipa izgradnje omogućuje lakše postizanje sve strožih zahtjeva za energetskom učinkovitošću i zrakotijesnost građevine. Za razliku od mokrih tipova izgradnje, unutarnja obloga drvenog zida pomoću gipskartonskih (GK) ploča omogućava korištenje zone potkonstrukcije za provedbu potrebnih instalacija građevine bez narušavanja njene zrakotijesnosti. Međukatne konstrukcije i podne ploče drvene izgradnje također se izvode pomoću drvene konstrukcije i primjerene obloge.
Glavne prednosti drvene izgradnje, pogotovo za stambenu izgradnju obiteljskih kuća, svode se na ekološku prihvatljivost ovog načina izgradnje, toplinsku učinkovitost konstrukcijskih elemenata, te visoku dostupnost drvene građe na našim prostorima.
Popis slojeva tipičnog vanjskog drvenog zida (iznutra prema van):
unutarnja obloga – gipskartonske ploče | 2,50 cm |
potkonstrukcija (drvena ili metalna) | 5,00 cm |
parna brana | |
nosiva konstrukcija od drvenih platica | 16,00 cm |
ispuna mineralnom vunom (u zoni nosive konstrukcije) | 16,00 cm |
vanjska oplata | 2,00 cm |
polimercementno ljepilo | cca 0,20 cm |
TI ploče (EPS ili MW) | 8,00 cm |
polimercemento ljepilo armirano staklenom mrežicom | cca 0,50 cm |
završni sloj (npr. silikatno-silikonska žbuka) | cca 0,20 cm |
završni premaz (npr. silikonska boja) |
Montažnu izgradnju predstavljaju sistemi izgradnje s tvornički predgotovljenim osnovnim elementima konstrukcije kao što su npr. Zidovi. Predgotovoljeni elementi dostavljaju se na lokaciju gradilišta gdje se međusobno povezuju. Ovaj pristup omogućuje veću preciznost prilikom izrade te izradu u kontroliranim uvjetima bez utjecaja vremenskih prilika na većinu procesa izgradnje (uklanja se mogućnost odgode pojedinih radova te dovršetka izgradnje zbog vremenskih prilika). Koncepti montažne izgradnje razlikuju se po načinu izvedbe (polumontažni i montažni, suhi i mokri princip itd...) te po korištenim glavnim konstrukcijskim materijalima (cigleni predgotovljeni paneli, betonski elementi, drveni predgotovljeni elementi).
Zadnjih nekoliko godina kao rješenje vlastitih stambenih pitanja sve veći broj investitora odabire montažne drvene građevine. Popularizacija ove vrste izgradnje potaknuta je nešto nižom ukupnom cijenom, ali i znatno bržom izvedbom montažnih drvenih građevina. Koristeći montažnu izgradnju značajno se smanjuje vrijeme potrebno za izgradnju građevine na gradilištu. U prosjeku izgradnja montažne građevine ne lokaciji traje cca 2 mjeseca. Montažnim sistemima umanjuje se mogućnost pogrešaka prilikom izgradnje na gradilištu. Zbog karakteristika korištenih materijala, drvene montažne građevine su u pravilu štedljivije od građevina klasične izgradnje. Važni ograničavajući faktori za ovu vrstu izgradnje su dimenzije montažnih elemenata, koje su ograničene zbog zahtjeva transporta od tvornice do građevne čestice.
Na domaćem tržištu trenutno postoji nekoliko proizvođača / izvođača montažnih građevina. Pojedini proizvođači dozvoljavaju unošenje modifikacija u postojeće kataloške montažne građevine, ali i mogućnosti projektiranja unutar restrikcija korištenog montažnog sustava kao i angažiranje vanjskog arhitekta za izradu projekta planirane građevine.
Prilikom odabira ove vrste izgradnje važno je obratiti pozornost na ukupni iznos troška izgradnje, a ne isključivo na montažne dijelove građevine, jer u pravilu proizvođači / izvođači montažnih građevina zahtijevaju od investitora pripremu građevne čestice. To podrazumijeva provedene radove kao što su zemljani radovi i izvedba podne AB ploče prizemlja kao i izvedba predviđenih podzemnih etaža. Montažne građevine imaju rok trajanja nakon kojeg njihovo održavanje više nije financijski isplativo. Nakon isteka roka trajanja montažnih građevina, one se demontiraju te se njihovi pojedini dijelovi recikliraju za daljnju uporabu.
Popis slojeva tipičnog vanjskog montažnog zida (iznutra prema van):
unutarnja obloga - gipskartonska ploča | 1,25 cm |
gipsvlaknasta ploča | 1,25 cm |
drvena potkonstrukcija | 5,00 cm |
ispuna mineralnom vunom (u zoni potkonstrukcije) | 5,00 cm |
gipsvlaknasta ploča | 1,25 cm |
parna brana | |
nosiva konstrukcija od drvenih platica / stupova | 12,00 - 16,00 cm |
ispuna mineralnom vunom (u zoni nosive konstrukcije) | 12,00 - 16,00 cm |
gipsvlaknasta ploča | 1,25 cm |
polimercementno ljepilo | cca 0,20 cm |
TI ploče (EPS ili MW) | 15,00 cm |
polimercemento ljepilo armirano staklenom mrežicom | cca 0,50 cm |
završni sloj (npr. silikatno-silikonska žbuka) | cca 0,20 cm |
završni premaz (npr. silikonska boja) |
Klasični sistemi izgradnje nude korisnicima veću slobodu tijekom projektiranja traženih prostora, te uz pravilno održavanje nude teoretski neograničen rok trajanja građevine. Na domaćem tržištu nekretnina građevine izgrađene pomoću klasičnih sistema izgradnje postižu veću vrijednost. Montažni sistemi izgradnje nude korisnicima značajno bržu izgradnju građevina čime se smanjuje vremenski period potreban za početak korištenja građevina nakon započete investicije, nude nešto nižu cijenu izgradnje od klasičnih sistema te smanjuju mogućnost pogrešaka prilikom izvođenja.
Planirate buduću izgradnju i niste sigurni koji sistem izgradnje će najbolje zadovoljiti Vaše potrebe? Slobodno nas kontaktirajte kako bismo Vam pomogli u odabiru i realizaciji Vaše građevine.